Reprezentativnu pauzu iskoristili smo da porazgovaramo sa trenerom golmana Adijem Adilovićem. Tokom golmanske karijere Adilović je igrao u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji. U bordo dresu je debitovao u ljeto 2011. godine u utakmici protiv Veleža, a upisao je ukupno 48 nastupa za FK Sarajevo. Od jula 2018. godine Adilović obnaša funkciju trenera golmana FK Sarajevo.
U nastavku čitate sadržaj koji će u budućnosti biti dostupan isključivo aktivnim članovima kluba.
Koliko ste zadovoljni sa poslom trenera golmana?
Po prirodi sam takav da nikada ne bih mogao raditi posao koji ne volim i u kojem ne uživam. Ostao sam u svijetu profesionalnog fudbala za koji sam vezan skoro cijeli život i mogu reći da nema velikih razlika u poređenju sa danima kada sam bio igrač.
Da li je bilo teško navići se na novi posao, nakon branjenja, sada ste Vi ta osoba koji dijeli savjete golmanima?
Iskreno, tokom karijere sam dosta obraćao pažnju na ono što radim tokom treninga, studiozno pratio vježbe, pokrete, razmišljao o treningu kao procesu koji bi me mogao učiniti boljim. Danas imam zadatak da svoje iskustvo i znanje ukomponujem sa trendom koji zahtijeva golmana u potpunosti integrisanog u tim i mogu reći da dajem sve od sebe da bi u tome uspio.
Bili ste dio FK Sarajevo prije skoro deset godina i evo sada ste tu. Možete li uporediti situaciju u klubu tada i evo u 2020. godini?
Ako uporedim neki period iz 2011. godine sa ovim danas, razlika je ogromna. Mnogo je promjena bilo u međuvremenu u samom klubu. Sam dolazak gospodina Tana donio je mnogo promjena od Trening centa Butmir, Omladinskog pogona i mnogo drugih stvari koje su se pozitivno odrazile na seniorski tim. Ono što je najbitnije, grb, ime i naši ciljevi su i dalje isti kao što su bili i te 2011. godine. Međutim, danas to izgleda itekako realnije i lakše je ostvarivo, jer je klub zaista na daleko boljem nivou funkcionisanja u odnosu na to kako je bilo 10 godina ranije.
Biti golman ili član stručnog štaba kao trener golmana, šta Vam je draže?
Biti golman naravno! Biti igrač FK Sarajevo je nevjerovatna čast, ali to igrači obično shvate nakon što napuste klub. Upravo iz tog razloga im uvijek govorim da uživaju u tim momentima, naročito u ovakvom periodu kada nam ide dobro i kada se pobjeđuje.
Imate 48 nastupa u dresu Sarajeva, možete li izdvojiti neki najdraži meč kojeg pamtite?
To je bar lako! Koševo, Sarajevo protiv Levskog, svaki igrač i navijač sigurno se naježi na samu pomisao na tu noć. To je utakmica koju ću pamtiti čitavog života.
Da li ste zadovoljni sa onim što ste napravili u karijeri? Ostaje osjećaj da nedostaje taj neki trofej sa Sarajevom?
Ma ja sam prezadovoljan, hvala Bogu. S obzirom na to kroz kakav period je prošla moja generacija mogu biti prezadovoljan. Ja to gledam nekako s drugačije strane, imam mnogo lijepih sjećanja koja će mi ostati zauvjek. Trofej sa Sarajevom!? To je ono o čemu sam govorio maloprije, momci koji trenutno igraju nisu ni svjesni koliko će im to nekada značiti. Novac nije garant zadovoljstva, nakon deset godina ostat će ideal, ponos i sjećanje na ovaj period u kojem su osvojeni trofeji, tako da, ovo je odgovor na vaše pitanje.
Ko Vam je najviše pomogao u tvom razvoju dok ste bili igrač?
Porodica, bez porodice nema uspjeha, i naravno svi treneri s kojima sam imao čast raditi tokom svoje karijere. Porodica nam svima da bazu, a treneri su ti koji na bazu vrše nadogradnju i sportsku i životnu.
Okrenimo se malo Vašem trenutnom poslu, rad sa golmanima u Sarajevu, kako ste zadovoljni sa tim kako stvari napreduju?
Odgovaram na vaša pitanja, a sjećanje na posljednju prvenstvenu utakmicu je još uvijek svježe. Zašto spominjem tu utakmicu? Osjećam se nevjerovatno ponosno i nema tog novca koji bi mi mogao zamjeniti satisfakciju koju osjećam. Naime, svi znamo da je na prošloj utakmici branio Dizdarević! Belminu je 19 godina, radimo već dvije godine, možda nekome i beznačajan period, međutim kada se sjetim kroz šta smo sve prošli, taj osjećaj je nešto što podiže adrenalin i gura ka naprijed.
Za primjer sam uzeo Belmina jer je on bio epicentar desavanja u nedjelju, međutim isti osjećaj sam imao i kada je počeo Vladan, kada bi branio Džafa, prije par sedmica kada je debitovao Šaha (Muhamed Šahinović). Taj osjećaj kada igrači odigraju kvalitetnu utakmicu je zaista nešto što vam daje snagu da svakim danom ulažete sve više i više.
Kompletna ekipa čini se kao neka velika porodica, a tu ste i vi sa našim golmanima, kako funkcionišete?
Nevjerovatno je to koliko se ljudi vežu međusobno. Vladan, Džafa i Belmin su skupa već više od dvije godine. Šaha je s nama od ove sezone. Svi imamo super odnos ma koji sam posebno ponosan. Vjerujte, nije lako, bude teških dana, loših dana, ali, prevaziđemo ih zajedno, potisnemo svaki od naš vlastiti ego i ne dozvoljavamo da nam naruši dobru atmosferu.
Koliko je bitno za mladog golmana da dobija minute u utakmicama? Znamo da se generalno mladim igračima rijetko daje prilika. Možemo li reći da je Vladan najbolji primjer - stao je na gol spletom okolnosti, a sada važi za jednog od najboljih golmana lige?
Najiskrenije, sretan sam što su mi se na početku moje trenerske karijere desile situacije u kojima su mladi golmani dobijali priliku. Ove situacije će mi biti vječne vodilje kroz karijeru, razbile su stereotipe koji su itekako prisutni na našim prostorima, da naši klubovi moraju imati samo iskusne golmane na golu.
Međutim, postoji tu i jedno veliko "ali", nije samo dovoljno biti mlad. Paklen proces postoji ispred, priprema za onaj momenat kada dođe prilika da budete spremni i da je zgrabite objeručke. Vladan je perfektan primjer za ovo o čemu govorim i on je tu priliku odlično iskoristio.
Javnost vidi samo utakmicu, ono što ostaje skriveno jesu mjeseci i mjeseci napornog truda i vježbanja a sve u cilju da, kada dođe do toga da stanete među stative, opravdate povjerenje stručnog štaba i saigrača, a zatim i da dokažete kvalitet.
Kako je počeo Vladan, tako je nekako slično priliku dobio i Belmin, isti stadion, dobra partija i utakmica bez primljenog pogotka, koliko Vas to raduje?
Moram biti iskren i reći da je Vladanova prilika došla kao plod velike slučajnosti i sretnih okolnosti, koje je on itekako zaslužio, na kraju krajeva sve velike karijere počinju na slične načine. Po meni, najvažnije je spomenuti kvalitet koji je presudan kada je riječ o Vladanu, onda na red dolazi sve ostalo, kao što je rad sa svim trenerima koji su ga trenirali do sada, ja sam u cijeloj priči iskreno najmanje bitan. Ista stvar se dešava sada sa Belminom, sutra nadam se i sa Muhamedom.
Džafić je također ove sezone u dobroj formi, pokazao je u utakmicama kupa da se na njega može ozbiljnije računati, znamo da je imao tu nezgodnu zdravstvenu situaciju, ali ćini se da je to sve prebrodio, koliko ste mu svi vi pomogli u tome?
Prije svega Džafa je odličan momak, karakterna ličnost i na kraju odličan golman. Svima nama je bilo jako teško kada smo saznali u kakvoj je situaciji, njemu naravno najteže. Hvala Bogu, njegov pozitivan duh i čvrst stav u spomenutoj situaciji je uticao da ga danas opet gledamo na golu. Ne mogu a da ne spomenem da je u prošloj sezoni stajao na golu u dvije možda najbitnije utakmice u prvenstvu, nakon samo mjesec i pol dana ozbiljnog treninga. Veliku odgovornost u tom trenutku je preuzeo na sebe, te pokazao o kakvoj je osobi riječ i koliko zaista voli klub.
Koliki je domet naših mladih golmana?
Vrijeme će pokazati, jer je to jedini mjerodavan pokazatelj. S mog aspekta gledanja, koji je možda i subjektivan, mogu reći da imamo ogroman potencijal na golmanskoj poziciji, mozda i najveći u zadnjih dvadesetak godina. Zaista mi je ogromna čast da radim s ovim momcima, obećavam da ću dati maksimum svojih kapaciteta da ovakvu situaciju iskoristimo najbolje po njih, i naravno najbolje po FK Sarajevo.
Vi i Emir Hadžić ste tokom igračke karijere bili i cimeri, da li i sada dobro sarađujete u Sarajevu?
Nekako kroz cijelu karijeru su nam putevi spojeni. I danas eto, on je na poziciji koordinatora za sportski segment u klubu u kojem ja obavljam funkciju trenera golmana. Uspjevamo da privatno odvojimo od poslovnog, što je i najvažnije u poslu, i za sada nam ide dobro hvala Bogu. Ostvareni rezultati u proteklim sezonama i trenutni plasman na tabeli najbolji su pokazatelj kvalitetnog rad svih struktura kluba.
U karijeri dok ste nastupali za Sarajevo, Vaš brat Eldin je igrao za rivalski klub Željezničar, da li je tu bilo rivaliteta između vas dvojice i kako je sve to funkcionisalo?
Eldin i ja smo u to vrijeme bili izloženi nevjerovatnom pritisku, međutim danas to sve izgleda jako lijepo, i mogu reći da smo obojica jako ponosni na to vrijeme. Taj period nam je nekako obilježio karijere, i nerijetko se prisjetimo raznih situacija i uspomena koje nam je taj period podario.
Nakon utakmice protiv Budućnosti, pustio si suzu proslavljajući prolaz dalje, zbog čega ti je to toliko značilo?
Nisam imao namjeru da to podijelim sa nekim zaista. Cijelu utakmicu sam osjećao ogroman pritisak, imao sam nevjerovatnu želju da sve završi kako treba. Nakon što je sudija odsvirao kraj, požurio sam u svlačionicu jer sam osjetio da ću se emotivno "prosuti". I eto na putu ka svlačionici me uhvatila kamera.
Za kraj poruka za navijače?
Iskreno se nadam da će se ova pandemija ubrzo okončati i da ćemo što prije zajedno slaviti nove pobjede.
Strogo je zabranjeno svako preuzimanje sadržaja bez dozvole FK Sarajevo i navođenja izvora.