Remzija Šetić, klinički psiholog u Centru za mentalno zdravlje Stari Grad, stručnjak u oblasti sportske psihologije u Bosni i Hercegovini član je medicinskog tima Fudbalskog kluba Sarajevo od početka sezone.
Šetić je nedavno odbranio doktorsku disertaciju na temu „Individualna i grupna psihološka obilježja kao odrednice uspješnosti u nogometu“, a u dosadašnjem radu sarađivao je sa nogometašima, karatistima, džudistima, teniserima, bokserima, košarkašima i plivačima.
Psihološka priprema je neizostavan dio sportske pripreme, a od prije šest mjeseci aktivno ste involvirani u rad Fudbalskog kluba Sarajevo kao sportski psiholog. Kako komentarišete uvođenje nove prakse u poslovanju kluba i dosadašnji rad?
Klub je prepoznao važnost rada na mentalnoj razini. Često se dešavalo da imamo iznimno kvalitetnu ekipu, pojedince koji mnogo odskaču od konkurencije ali da je rezultat izostajao. Zapravo, u sportu kada imamo veliko osciliranje u nastupu pojedinca ili ekipe, možemo posumnjati u neadekvatnu psihološku pripremu. Siguran sam da uvođenjem noviteta u poslovanju kluba možemo prevenirati takve situacije u budućnosti. Kontinuiranim radom pokušavamo stvoriti okruženje koje pruža podjednake prilike svim pojedincima i djeluje motivirajuće.
Psihološka priprema igrača je rad koji se konstantno sprovodi. Psihološku pripremu, svjesno ili nesvjesno, sprovode svi u stručnom štabu, sam klub, ali i svaki igrač posebno. Svi pojedinci treba da su podređeni jednom zajedničkom cilju. Svaki igrač, posmatran individualno, ima svoj dio koji da bi se krajnji cilj ostvario, mora biti ispunjen. Ono što je vrlo važno jeste pronaći način da motivacija bude na dobrom nivou jer je to jedini način da se ostvari maksimum djelovanja, a nakon motivacije idu drugi važni aspekti psihološke pripreme poput mentalne čvrstoće i ekipnog djelovanja.
Veliki dio Fudbalskog kluba Sarajevo čini Akademija. Trenutno u seniorskom timu FK Sarajevo ima čak 7 akademaca sa veoma dobrom minutažom unutar takmičenja. Koliko je težak period prelaska iz mlađih selekcija u prvi tim?
Period tranzicije iz neprofesionalnog bavljenja sportom u profesionalni je psihološki najosjetljiviji momenat. Uzimajući u obzir godine i specifično razdoblje u kojem su igrači, uz uzimanje u obzir i druge važne aspekte njihova razvoja, sada je najvažnije da mlad igrač shvati svoj lični razvoj kao proces. Sastavni dio tog procesa je disciplina i istrajnost. Kod mladih igrača jako je važno od ranih selekcija raditi na tome da svoju pažnju usmjeravaju na bitne aspekte procesa, razvoj fudbalera. Posebno je važno jačati otpornost na neadekvatne utjecaje okoline. To je zadatak svih aktera procesa, od roditelja do trenera. U našem radu posebnu pažnju će imati roditelji naše djece. Jačanjem dobrog odnosa i partnerstva između trenera i roditelja, dijete, odnosno igrač na kraju može imati samo benefit.
Profesionalni fudbaleri su javne ličnosti koje privlače pažnju javnosti i često se pojavljuju u medijima. Koliko je važno odrediti granicu poželjnog medijskog angažmana od prevelike medijske eksponiranosti i kako ona utiče na individue?
Granica medijske eksponiranosti je individualna i zavisi direktno od prethodne psihološke pripreme igrača. Postoje individue koje su stabilne u toj mjeri da njihovo prisustvo u medijima, kako pozitivno tako i negativno, ne dovodi ni do kakvih promjena, odnosno varijacija u profesionalnom segmentu.
Važno je imati u fokusu da se fudbalska karijera gradi na terenu a ne u medijima, uključujući i privatne profile na društvenim mrežama. Fokus treba biti na trenažnom procesu i što boljoj ličnoj izvedbi.
Kakav pristup je neophodno da igrači imaju da bi ostvarili dobre rezultate?
Biti profesionalni fubaler je posao koji traje 24 sata na dan. Sve vrijeme tragate za balansom između intervala velike fizičke opterećenosti i odmora, te je sve podređeno optimalnom stanju organizma. Sportisti žive od svoga tijela i upravo je to činjenica koju moraju uvijek imati na umu. Šta jedete, kako spavate, koliko odmarate.. Sve su to faktori koji imaju veliki uticaj fizičko i psihičko stanje igrača.
Svaki prelazak iz poznate u nepoznatu okolinu nosi sa sobom i određenu dozu stresa. To se posebno ogleda kod prelaska akademaca u prvi tim, ali i igrača iz jednog kluba u drugi. Postoji li način za smanjenjem invazivnosti adaptivnog perioda?
Sa psihološkog aspekta gledano, najvažnija je adaptacija u novoj sredini, te otkrivanje načina rada unutar novog kolektiva. Neki igrači se brzo adaptiraju, dok nekima za to treba više vremena. Kada govorimo o adaptaciji, fokus treba biti na otkrivanju vizije tima, prilagodbi timu i težnjama stručnog štaba, te izvršavanju zadataka. Nakon usklađivanja lične vizije sa timskom, sljedeći korak je adaptacija na vanjske faktore, a u njih spada i uslovi u kojima se nastupa, poput terena naprimjer. Napominjem, uspjeh predstavlja mogućnost adaptacije na date okolnosti i pružanje trenutno mogućeg optimuma svoje izvedbe. U 21. stoljeću, bez obzira o kojoj disciplini je riječ, trajanje perioda prilagodbe je svedeno na minimum, a od pridošlice se očekuje što kraća prilagodba novom okruženju, u protivnom... poznate su posljedice.