Sarajevo je u sezoni 1966/67 odlično igralo na sva tri fronta. Od samog starta Prvenstva, bordo tim je držao čelnu poziciju na tabeli, u Evropi je put završio u četvrtfinalu Srednjoevropskog kupa, dok je u Kupu Jugoslavije bilježio odlične rezultate.
Nakon eliminacionih borbi u republičkom takmičenju (Romanija 9:1, Jedinstvo 4:1 i Velež 5:3), Sarajevo je i u završnici takmičenja nastavilo sa dobrim partijama. Najprije je u Zagrebu pobijeđen Dinamo (1:0), a potom u četvrtfinalu Napredak sa sigurnih 2:0. Tako je Sarajevo po treći put stiglo do polufinala Kupa (prethodno 1947 i 1952), a voljom žrijeba odlučeno je da na Koševu gostuje beogradski Partizan, aktuelni viceprvak Evrope.
Uprkos prohladnom vremenu, koševski stadion je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, a atmosferu su dodatno uljepšale baklje i rakete koje su parale sarajevsko nebo. Meč je počeo svečano, budući da je kapitenu Sarajeva, Mirsadu Fazlagiću, uručena nagrada za najboljeg jugoslovenskog fudbalera tokom marta.
Sarajevo je od prvog minuta krenulo žestoko, sa samo jednim ciljem, da se što prije postigne pogodak, a prvu priliku za to imao je Vahidin Musemić u 14. minutu, nakon kornera. Ipak, nije se dugo čekalo na vodstvo, igrao se 24. minut, Fazlagić je prošao po krilu i izvrsno centrirao, na loptu su pošli Boško Antić i Čurković. Golman gostiju nije uspio uhvatiti loptu, koja mu ispada iz ruku i odbija se u peterac, gdje se u šumi nogu najbolje snašao centarfor Sarajeva, Musemić, koji oštrim udarcem pogađa mrežu Partizana za veliko slavlje 35.000 prisutnih gledalaca. Nakon postignutog gola, Sarajevo nije nastavilo s napadima, iako je to publika od njih zahtjevala. Umjesto toga, trener Miroslav Brozović se odlučio da poluvrijeme privede kraju sa nešto zatvorenijom taktikom, a odbrana na čelu sa veteranom Ibrahimom Biogradlićem i Mirsadom Fazlagićem je uspješno zaustavljala sve napade Beograđana. Ipak, gosti su najbolju šansu imali u samom finišu poluvremena. Pirmajer oštro šutira iz slobodnog udarca, Ibrahim Sirćo kratko odbija loptu, na nju natrčava Vislavski, ali njegov šut glavom sa samo pet metara odlazi visoko preko gola.
Sarajevo je dobro otvorilo drugo poluvrijeme, šansom Musemića nakon još jednog kornera. Partizan brzo uzvraća. Nakon centaršuta Pirmajera, Sirćo loše procjenjuje let lopte, koja ga preskače, ali usamljeni Rašović nije uspio pogoditi prazan gol Sarajeva, lopta se od prečke odbila izvan terena. Partizan je do kraja utakmice pokušavao da izjednači, ali je zadnja linija Sarajeva funkcionisala besprijekorno, te gostima iz Beograda nije dopuštala da ozbiljnije ugroze Sirćin gol. Jedina opasnost po gol desila se 15 minuta prije kraja meča, kada je Rašović iz izgledne pozicije šutirao pored gola. Sarajevo je tako uspješno sačuvalo prednost ostvarenu Musemićevim golom, te s pravom ostvarilo plasman u svoje prvo finale Kupa Jugoslavije. Protivnik bordo tima u finalu je bio splitski Hajduk, a odlučeno je da će se mjesto odigravanja susreta izabrati žrijebom.
Tada je nastala i poznata spletka koju su priredili čelni ljudi splitskog kluba, kada su se na izvlačenju za domaćina susreta, u obje kuglice nalazile ceduljice s natpisom "Split". Utakmica se tako odigrala na Starom placu, a Hajduk je slavio sa 2:1, te tako raspršio snove navijača Sarajeva o osvajanju "Najdražeg trofeja".
FK SARAJEVO - FK PARTIZAN 1:0
Datum: 05.04.1967.
Gledalaca: 35.000
Sudija: Lado Jakše (Ljubljana)
Sarajevo: Sirćo, Fazlagić, Muzurović, Jesenković, Biogradlić, Bajić, Prodanović (Blažević), Šiljkut, Prljača, Musemić, Antić. Trener: Miroslav Brozović.
Partizan: Čurković, Paunović, Damjanović, Bečejac, Rašović, Mihajlović, Bajić, Đorđević, Hasanagić, Vislavski, Pirmajer. Trener: AbdulahGegić.
Strijelci:
1:0 - Musemić 24'